Vrati mi se

2.poglavlje

Otišla sam po novine koje su me čekale u sandučiću. „Dobar dan, gospođo Liebel“ . Naravno, samo je kimnula glavom, kao i uvijek bez pozdrava. Okrenula sam se na peti i počela uspinjati nazad već starim, izgaženim stepenicama koje su vodile do stana 3B.Polako mi je u u misli uletio njegov pogled kada je prvi put koračao ovim stepenicama,nakon lude ne prospavane noći koju smo proveli zajedno.. Polako sam izvadila zahrđali ključ iz svoje torbice i otključala vrata koja su vodila u moj maljušni stanćič na 5 katu. Pomalo je neuredan, ali ipak u priličnom boljem stanu nego Luanin stan,to definitivno.
Zavalila sam se na fotelju i sjetila se svakog filma kojeg smo pogledali zajedno.-„on je otišao Sam ,pomiri se s tim,da on više nikada neće biti tvoj“ suza mi se pojavila u oku,no smogla sam snage da ustanem i obučem svoje papučice koje sam dobila za svoj 27 rođendan. Odšetala sam do kuhinje i usput svezala svoju plavu kosu u neurednu punđu.
Zalila sam cvijeće koje je uzbuđeno pozdravljalo prve zrake sunca ,te shvatila da u frižideru nemam ništa ,čak ni mlijeko.Otvorila sam ormar te izabrala prvu stvar koja mi je došla pod ruku.Bacila sam svoju rozu majicu preko ramena i odšetala do kupaonice.Bio je dovoljan samo jedan pogled u ogledalu da shvatim kako me ovo pogodilo. Psihički,fizički i na sve moguče načine na koje te ljubav može uništiti.

Ti i tvoj ponos

Zaista, mogla bih se okladiti da ne prođe dan a da ne pomislim na tebe. To mora biti sasvim suludo, jer znam da ti na mene nemisliš.Nikad.
No,nije važno. Zaista nije, jer ja ću nastaviti dalje, jednoga dana. Naći ću ljubav koja će me nadopunjavati. A ti? Ti ćeš ostati sam, ti i tvoj ponos.
No, nebrini on te nikad neće napustiti, nisi ti te sreće maleni..

Zaboraviti će...

Znaš, jednoga dana ona će zaboraviti na tebe , zaboraviti će na sve što ste imali. Zaboraviti će na to kako si ju zvao i kako se osjećala uz tebe. Poželjet će da te nikad nije upoznala, da nikad nije srela taj tvoj očaravajući osmijeh. I možda ćeš ju sresti u gradu, sasvim slučajno. I tada ćeš shvatiti da ju trebaš ,te naivne oči i uvijek razvučen osmijeh. Da trebaš nju, kao što je ona jednom trebala tebe.Vidjet ćeš da je sretna, nasmijana i još ljepša nego prije. I tada ćeš se zapitati,zašto nisam bio spreman tada? Kako sam mogao dopustiti da ode?

Stvarno sam se nadao da mi lažu

Bila je nevjerovatna,žarila je samim pogledom,žene su joj se bojale.Mogao bih reći da su joj se micale s puta.Nikad nisam vidio ništa poput nje,bila je grozna.Nije marila za nikoga,osim djece.Oh kako je voljela djecu,i životinje.Gazila je sve koji su joj se pokušali približiti,i to joj je dobro išlo.Govorili su da mrzi ljubav i sve te sladunjave sitnice,no nisam vjerovao u to.Stvarno sam se nadao da mi lažu.Nekako sam se nadao da će možda baš mene zavoljeti...

..

Teška srca priznajem ,mogao bih se nazvati zavodnikom,možda je to preblago za mene.Uistinu ,nemogu poreći da ne volim žene, to bi zaista bila jako velika laž.Obožavam ih ,tako su krhke.Tako jedinstvene i one punije,mršavije,crnke,plavuše.Nikad me nije bilo briga,ako ćemo iskreno.Nisam toliko ni tražio vanjštinu,već nešto iznutra.Nešto što će zapaliti moje srce,što mi neće dati spavati po noći.Jedan osmijeh koji će mi biti najdraži,najljepši.Da,iako to nikad nisam priznao,ni samome sebi,htio sam to.Htio sam neku posebnu,neku moju.

Again..

It's over,i know it is. I can see it in his deep brown eyes ,we are done.
He is leaving,he is bailing on me .Again..
I don't think i'm going to survive that. Not this time.

.

Moja ne savršena djevojka

Ona nije bila poput drugih , ne nikako . Nikad nisam upoznao nikog poput nje , bila je oličje čistog ne savršenstva , no bila je savršena u mnogim oblicima . Žarila je tom nekom pozitivnom energijom , zračila je dobrotom i ljubaznošću . Bila je kukavica , no nikada nije posustala kada je bila riječ o pustolovini . Voljela je glazbu i duge šetnje plažom . A ja ? Ja sam volio nju ,uvijek bi se durila kada joj nebi odgovarao na poruke , ili kada bi prošlo nekoliko dana a da ju nisam nazvao . No , takav sam . Nisam htio da zna da bih pričao s njom cijeli dan ,govorio joj koliko je volim . Nikad joj to nisam rekao , nikad joj nisam rekao da volim taj njezin prokleti osmijeh , ili te male bore koje joj se pojave pored očiju svaki put kada se nasmije . Ne ,nikada joj nisam rekao .Ona zna , oduvijek je znala. Moje bi riječi sve uništile .

Oprosti mi

Oprosti mi.
Oprosti mi što sam ti slomila srce.
Što sam svaku noćnu moru pretvorila u stvarnost.
Bilo nam je čarobno,nemogu to poreći.
Voljeli smo se dugo,ali naša ljubav nije bila potrebna.
Žalim za neizrećenim riječima , nedanim poljupcima.
Otišla sam, no što bi bilo da si ti otišao?
Oprostili smo se,no ti to još nisi znao.
Pogledi su nam se susreli, po zadnji put.
Mogla bi reći, kako su me tvoje usne zvale natrag.
Ali morala sam otići.
Na naš slijedeći susret, nisam bila tamo.
Ali ti jesi, i ruža ostavljena u snijegu.
Oprosti mi..
Oprosti što sam otišla zauvijek, dok ti si vijerno čekao.

Go find yourself

I feel lost.
I hate everyone , and everything.
I'm broken,inside and outside...
People betrayed me, people destroyed me.
I don't even recognize myself. I never been this way.
I need to go far,far away. I need to run away from people who made me this way.
I'm going to find myself again.
I'm going to ,i know i will.

Vrati mi se

1.poglavlje

U dalekom,hladnom gradu trebala sam osnovati svoju obitelj.S čovjekom kojeg sam voljela više od svega,i koji je volio mene.Znam da je,bez obzira što je rekao.No, kao i sve velike ljubavi sudbina nas je odlučila razdvojiti, te podariti nam sasvim drukčiji život.Šetala sam hladnim Zagrebom,tog vjetrovitog jesenjeg dana.Na trenutak sam si dopustila da pomislim na njega,i na sve što smo imali.Odmah sam predočila njegovu zamršteno lice i plave oči koje su se uvijek tako lijepo isticale.Neznam kako bih ga opisala,bio je tako čudan,tako moj.
Kako da vam opišem muškarca koji se sa svojih 26 godina ponašao kao predškolsko dijete? Mogla bih reći da je bio djetinjast,definitivno. No, bio je i više nego ponosan, vrckast i pomalo lud ako mogu reći. Lud za mnom, i mojom plavom lepršavom kosom koja je otkrivala moju tetovažu na desnom ramenu. Kako da opišem ljubav i način na koji me volio? Način na koji me držao za ruku dok smo prelazili cestu,način na koji me grlio kad sam bila tužna ili potištena.Kako je govorio da sam mu sve i da me nikada neće napustiti? Pa, možda bi i meni netko to trebao objasniti.Ne razumijem kako je mogao otići od svega što smo imali. Zašto je otišao,odustao od nas? Kao da nikada nismo ni postojali.Bili smo kao jedno,jedna osoba u dva tijela.Ljudi su nam zavidili,tojest zavidili su meni,na njemu.Jer mogu vam reći da je on bio nešto posebno,nešto neviđeno.Bio je moj ,barem nakratko.A to mu je pristajalo,i nadopunjavalo ga,volio je biti moj.A moram priznati i ja sam to voljela.
----------------
Kada bih me vratili u prošlost, u onaj trenutak kada me nježno primio oko struka i pitao želim li biti njegova djevojka. Rekla bih da, nakon svih suza i patnja rekla bih da. Nebi okljevala ni minute,prepustila bi se njemu,štoviše prepustila bih se nama.Dala bih nam drugu šansu,jer on je bio moj princ,zapravo trebao je biti.Trebao me spasiti od ovog užasa,kojeg sam nazivala život.Ali sada je sve gotovo,moj princ je otišao,i možda se nikada ne vrati,a ja sam sigurna da cu provesti cijelu svoju vječnost čekajući da on shvati da nikad neće pronači ništa poput onog što smo imali nas dvoje,što smo činili dok smo bili zajedno. Započela je kiša,jedan od čestih jesenjih pljuskova. Baš kao i na dan kada me prvi put primio za ruku.Dosta Sam,vratimo se sad u Zagreb ,u staru ulicu na cvjetnom. Fasade, cvijećem ukrašeni balkoni i miris toplog pečenog kruha. Baš kao i svakog dana u starom dobrom Zagrebu.